Pitanje kadera-Božjeg određenja ili sudbine interesovalo je ljude kroz historiju, a i danas. Štaviše, bilo je razlogom da veliki dio ummeta muslimana ode u zabludu i zastrani u svome vjerovanju.

Dok su jedni zagovarali da smo prinuđeni na naša djela koja činimo (džebrije), drugi su otišli u totalnu krajnost zagovarajući da smo apsolutno slobodni u odabiru onoga što činimo (kaderije). Ovo bi značilo da meni nije određeno od strane Allaha, dželle ša nuhu, da ovo pišem sve dok sam ne dođem na ideju za tim.

Istina je da je i jedan i drugi stav pogrešan, kao što je i istina da je naš razum ograničen i da njime nekada pokušavamo uploviti u more koje je duboko i uputiti se poljem koje je široko, a to nećemo uspjeti. Jednostavno, naš razum je ograničen, limitiran od strane njegovog Stvoritelja i njime nećemo uspjeti dokučiti ovo pitanje.

Vjerovanje koje je ispravno po ovom pitanju jeste da je kader apsolutna istina u koju se mora vjerovati, a to je da je Allah odredio sudbinu dobra i zla i da se sve odvija po Njegovoj volji. Ko ovo ne vjeruje i negira, taj je postao nevjernik u ono s čime je poslat i s čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Međutim, iako je Allah odredio čovjeku dobro i zlo, nije mu naredio da zlo čini, jer Allah s time nije zadovoljan. Stoga  niko ne može kazati:” Ja radim ovo zlo, jer mi je Allah to odredio.” Ovo se neće prihvatiti kao opravdanje na Sudnjem danu. I Iblis će tada povikati:” Gospodaru, Ti si mi odredio, pa sam u zabludu pao…” Uistinu, čovjek ne zna šta mu je Allah odredio, pa da se time pravda. Niko se nije popeo u nebeske sfere, našao tamo Levhul-mahfuz (Kknjigu sudbine), pronašao svoje ime i pogledao šta mu je određeno. Ne, nije niko niti će ikada.

Isto tako, iako je određenje sudbine tajna koju poznaje samo Allah, te apsolutna odredba pripada samo Njemu, čovjeku je, ipak, data slobodna volja da sam odluči hoće li poći putem dobra ili putem zla. Dat mu je i zdrav razum kao pomagač, te je poslat Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, da pokaže šta je dobro, a šta je zlo. Kur an je sa nama i među nama, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem ga je živio i pokazao da to nije Knjiga za meleke niti vanzemaljce, nego za ljude, tako da će svako onaj ko pođe putem Upute biti nagrađen i na ovome svijetu i na ahitretu, nakon smrti.

Isto tako, onaj ko umjesto Kur ana prihvati pornografiju, umjesto ezana poziv u diskoteku ili kafanu, umjesto namaza blud ili alkohol, ko se odazove šejtanu, a ne Allahu, biće shodno tome i sankcionisan, a mnogo šta Allah i prašta i sakrije.

Allah je znao kakvi smo, kako ćemo postupati i shodno tome odredio nam put i sudbinu kojom idemo. To je poput učitelja koji dobro poznaje djecu kojoj predaje, tako da i pred sami ispit može kazati-ovo dijete će dobiti peticu, a ovo dvojku. To je zato što učitelj dobro poznaje tu djecu.

Stoga, oni kojima je određeno da budu stanovnici Dženneta i čine djela njegovih stanovnika, a oni kojima je određeno da budu stanovnici Džehennema i čine djela njegovih stanovnika, ali Allah nikome ne čini nepravdu i do svakog čovjeka će doći poziv da krene Pravim putem i izbori i zasluži mjesto u Džennetu. Zato, čovjek ne treba pitati-ŠTA MI JE ODREĐENO, nego-KAKO DA DOĐEM DO DŽENNETA.
Na tom putu, Uzvišeni Allah će ga sigurno pomoći, ako ovaj otvori svoje srce prema Allahu.

Ono gdje nam nije data slobodna volja jeste-gdje ćemo se roditi, ko će nam biti roditelji, kako ćemo izgledati, gdje ćemo umrijeti… ovdje čovjek nije slobodan, ali izabrati put kojim će ići, to je njegov izbor i za to će odgovarati, a Uzvišeni Allah zna šta će čovjek izabrati, jer ga dobro poznaje i shodno tome mu je put i odredio.

Na sudbinu se može ” utjecati” dovom i sadakom. Naš narod kaže-SADAKA GA SPASILA, i ovo je istina. Isto tako dova ublažava posljedice kadera po pitanju nečega što čovjek ne voli da mu se desi, pa umjesto da slomije ruku, npr, sebebom dove samo se ogrebe…